Osobe koje sa bave spijunazom nazivaju se spijuni. Spijunaza je zapravo obavjestajna djelatnost u kojoj se skupljaju podaci koji na nekin nacin nisu javni, predstavljaju tajnu (vojnu, industrijsku, sluzbenu ...) U vrijeme rata spijuni su u jurisdikciji medjunarodnog prava, a obavljaju li spijuni svoju djelatnost u mirnodobskim uvjetima onda su za njih i njihovu djelatnost nadlezne pojedine drzave i kazneno pravo drzave u kojoj su djelovali. Spijuni bas i nisu jako popularne osobe (ipak sve drzave ovog svijeta imaju tajne sluzbe pa time i spijune odnosno tajne agente), pa uhvate li ih na "djelu" ili im uspiju "pripisati neko od djela" onda se ne provedu bas sjajno. Spoznaje o spijunima, spijuniranju i inim djelatnostima vezanim uz sve to sirokoj masi poznate su iz filmova ili knjiga, cesto su to fikcije vezane uz stvarne ili bar djelomicno stvarne djelatnosti i osobe.

Kad nekog proglase spijunom u stvarnom svijetu onda se pokrene mehanizam iz kojeg se rijetko koja optuzena osoba moze "izvuci". Doduse u demokratskim drustvima postoje razumne kazne i oblici kaznjavanja svojih ili tudjih gradjana kojima je spijuniranje u nekom procesu dokazivo, nazalost u nekim drustvima kao sto je iransko oni koji budu progaseni spijunima po kratkom i jednostavnom postupku budu "skraceni za glavu". Tako je nedavno iranski poslovni covjek optuzen za spijunazu u korist Israela i nad njim je izvrsena smrtna kazna. Malo je vijesti o tome punilo novinske clanke. Bila su to "iranska posla". E, sad su opet u pitanju "iranska posla", no ovaj put ce slucaj (koji ce nazalost zasigurno zavrsiti smrtnom kaznom) ipak malo dici prasine. Zena koju su optuzili za spijunazu je Iranka, ali i Amerikanka, ali i Japanka.

Slobodni novinar Roxana Saberi sest je godina zivjela i radila u domovini svog oca. Mali problemcic oko isteka dozvole za rad rjesila je zanemarujuci ga i prekrsila jedan od zakona, ne samo u Iranu, bilo gdje bi to bio prekrsaj, no ovaj minorni prekrsaj kojem se je pridruzila i optuzba za krijumcarenje boce vina, postao je uvod u spijunsku aferu. Pocetkom tjedna pocelo je i sudjenje ciji ishod je naslutiv vec na samom pocetku. Hoce li USA pokrenuti mehanizme koji bi nesretnu (a vjerovatno i neopravdano optuzenu) novinarku vratiti u svijet u kojem nitko nije kriv dok mu krivicu ne dokazu tesko je nagadjati. Drzavna tajnica Clinton je uputila notu protesta Iranu, no to je premalo.

Roxana treba podrsku svojih kolega, ona treba podrsku svih onih pravdoljubivih ljudi sto su jucer jedni drugima cestitali Uskrsnuce, onih koji su jedni drugima cestitali Izlazak i oslobodjenje.